Kad posao pritisne, prva stvar koju mnogi pogledaju su ljudi. Plaće su vidljiv trošak, lako ih je staviti na papir i lako ih je doživjeti kao mjesto gdje se može uštedjeti. I ja sam dugo gledao ljude prvenstveno kroz tu prizmu — kao stavku koja košta.
Trebalo mi je vremena da vidim da problem rijetko leži u ljudima. Leži u tome kako su organizirani.
Što sam tada mislio
Mislio sam da je glavno pitanje koliko ljudi imam i koliko me koštaju. Da se učinkovitost postiže time da se s manje ljudi napravi više. Vjerovao sam da je dobar tim prvenstveno pitanje pravih pojedinaca — naći dobre ljude i posao će se sam posložiti.
Organizaciju, procese i jasne odgovornosti nisam doživljavao kao prioritet. To mi je zvučalo kao birokracija. Mislio sam da dobri ljudi ne trebaju procedure — samo trebaju raditi.
Što se pokazalo u praksi
Pokazalo se da i najbolji ljudi gube vrijeme ako organizacija ne valja. Da se trošak rijetko krije u plaćama, a često u kaosu: u tome što nije jasno tko je za što odgovoran, što se isti posao radi dvaput, što se čeka jer nešto nije definirano, što se greške ponavljaju jer nema procesa koji bi ih uhvatio.
To su konkretne, svakodnevne stvari. Smjena koja ne zna je li nešto njihov zadatak ili nije, pa ostane nenapravljeno. Dvoje ljudi koji odrade isti posao jer nisu znali jedan za drugog. Cijela isporuka koja stoji jer se čeka odluka koju nitko nije ovlašten donijeti. Nijedna od tih stvari nije do ljudi — sve su do toga što organizacija nije bila posložena.
Najjasnije sam to vidio kad smo imali dobre ljude koji su ipak bili preopterećeni i frustrirani. Problem nije bio u njima ni u njihovom broju. Problem je bio u tome što organizacija nije bila posložena — pa su trošili energiju na gašenje požara umjesto na posao. Kad smo posložili tko je za što zadužen i kako stvari teku, isti ti ljudi odjednom su stizali više, mirnije.
Naučio sam da je loša organizacija skuplja od bilo koje plaće. Ona se ne vidi na papiru, ali se osjeti svaki dan — u izgubljenom vremenu, ponovljenim greškama i ljudima koji odustaju jer ne mogu raditi u kaosu.
Što bih danas napravio drugačije
Danas, kad nešto ne funkcionira, ne pitam prvo "trebam li druge ljude". Pitam "je li organizacija oko njih dobra". Je li jasno tko je za što odgovoran. Teku li stvari ili zapinju. Troše li ljudi energiju na posao ili na kaos oko posla.
Ulaganje u organizaciju — u jasne uloge, procese i način rada — vraća se više od bilo koje uštede na ljudima. Jer dobar čovjek u lošoj organizaciji daje manje nego što može, a to je najskuplji gubitak koji postoji.
Pouka
Ljudi nisu trošak koji treba minimizirati — oni su ono što posao radi. Trošak je loša organizacija: nejasne odgovornosti, kaos i izgubljeno vrijeme koji se ne vide na papiru, ali se plaćaju svaki dan. Prije nego što gledate ljude kao problem, pogledajte organizaciju oko njih.
Najčešće nije do toga tko radi, nego do toga kako je posao posložen.
U MHP-u dio posla je upravo posložiti operativu i organizaciju tako da ljudi rade na poslu, a ne na kaosu oko njega. Ako želite proći konkretan slučaj, javite se.